Novosti

Nakit kroz istoriju

U svim bajkama koje smo voleli kao deca, a i u savremenijim delima poput Harija Potera i Gospodara prstenova, uvek je prisutan neki poseban predmet od značaja, koji je potiče iz starih vremena i prenosi se s kolena na koleno. Taj magični predmet je obično od nekog plemenitog metala, a često se radi o komadu nakita za kojim se traga.

Drago kamenje i nakit su deo čovečanstva još pre pisanja istorije.

Naravno, nakit koji su nosili prvi predstavnici čovečanstva nije napravljen nalik današnjem nakitu, niti je imao isključivu svrhu ulepšavanja. Drevni ljudi su nosili nakit od perja, kostiju, školjki i obojenih kamenčića.

Ovi kamenčići bili su u stvari dragulji koji su korišćeni u te svrhe jer su još tada ljudi uočili njihovu lepotu i izdržljivost.

Dijamanti u početku nisu bili popularni, sve dok ljudi nisu naučili kako da ih iseku kako bi istakli njihov sjaj. Obrada dijamanata je u Evropi počela negde oko 1300. godine.

Mnoge vrste nakita koje se danas proizvode nastale su kao funkcionalni predmeti.
Ukrasne igle i broševi potiču od kopči koje su spajale delove odeće.
Prstenovi i privesci su prvobitno korišćeni za rane pečate i znakove identifikacije, čina i autoriteta.

Najstariji komad nakita koji je pronađen datira od pre oko 25.000 godina. U pitanju je ogrlica od ribljih kostiju pronađena u pećini u Monaku. Šta je tadašnjim ljudima koji su živeli u primitivnim zajednicama značila ta ogrlica? Da li je pripadala nekom vraču ili vođi plemena? Možda je jednostavno služila kao ukras, možda nikada nećemo saznati pravi razlog za pravljenje nakita u tako dalekoj istoriji, ali možemo da pokušamo da razumemo način na koji su ljudi razmišljali u to vreme. Postojanje ovakvih predmeta nas definitivno navodi na zaključak da ni predstavnici prvobitne ljudske zajednice nisu razmišljali samo o pukom preživljavanju, već su i tada imali potrebu za estetikom, za darivanjem, tj. takvom vrstom pažnje prema sebi i drugima.

Potreba da se osećamo prihvaćeno, da negde pripadamo mugu biti važne koliko i potrebe koje zadovoljavamo u brizi za svoje telo.

Osećaj identiteta i samopoštovanje su oduvek bile nasušne potrebe koje su se ispoljavale na različite načine, pa i preko obeležavanja tela tetovažama i nakitom.

Priča o nakitu kroz istoriju je jako interesantna, ne isključivo za sam nakit, već govori o nama, kao ljudskoj vrsti i našim bazičnim ljudskim potrebama koje su i danas vrlo aktuelne, posebno onima koji neguju svoj stil, tj. rade na sebi u svim segmentima svog postojanja.

Nastavljamo priču u sledećem blogu,
Vaša zlatara Stanimirović.